Što je liberalna, a što neliberalna demokracija?
Prije svega, valja istaknuti da je Fokus stranka koja snažno podržava europske vrijednosti, koje su temelj života u Europskoj uniji. To su prije svega sloboda, demokracija, jednakost i vladavina prava te promicanje mira i stabilnosti. Snažno se protivimo pojedincima unutar Europske unije koji se protive promicanju europskih vrijednosti te provode politike upravo suprotne njima unutar svojih nacionalnih država.
Prema tome, u današnjem broju pojašnjavamo razliku između liberalne i neliberalne demokracije.
Temeljno načelo liberalne demokracije jest da je smisao države zaštita prava i sloboda svakog pojedinca. Iako u liberalnoj demokraciji vlast proizlazi iz volje većine, ta volja i vlast je ograničena čitavim nizom mehanizama. U skladu s time, država ne smije dozvoliti mogućnost da većina na referendumu ili političkim izborima donese odluku uskraćivanja temeljnih ljudskih prava manjini.
Osnovna ljudska prava u liberalnoj demokraciji štiti Ustav kao najviši dokument jedne države koji ograničava volju većine i osigurava zaštitu prava svakog pojedinca. Važno obilježje liberalne demokracije jest trodioba vlasti u kojoj je svaka grana vlasti samostalna i služi kao provjera i korektiv ostalih grana (odnosno na engleskom – System of Checks and Balances).
Da bi liberalna demokracija funkcionirala, iznimno je važno da građani budu svjesni svojih prava i sloboda, da funkcionira vladavina prava i jednakost pred zakonom, da postoje medijske slobode i da su novinari neovisni od strane stranke na vlasti te da postoji mogućnost javne kritike svega što vladajući govore i čine.
S druge strane, neliberalna demokracija je demokracija bez tih dodatnih mehanizama ili ona u kojoj su takvi mehanizmi obezvrijeđeni.
U neliberalnoj demokraciji vladari imaju tendenciju umanjiti moć svih mehanizama koji bi im mogli biti kontrola ili prepreka u neograničenoj vladavini te ozbiljno ugrožavaju načelo trodiobe vlasti. Primjerice, imenuju „svoje“ suce u Ustavni sud, koriste razne načine da ovladaju utjecajem nad svim važnijim medijima, koriste se populizmom i manipuliraju narodom da bi preko referenduma umanjili moć parlamentu, bore se protiv NGO sektora i preuzimaju što veću kontrolu nad privatnim sektorom u ekonomiji. Uz to se često donose zakoni koji umanjuju prava i slobode raznim manjinskim skupinama - od imigranata i nacionalnih manjina do LGBT zajednice.
Kada vladar uspostavi dovoljnu kontrolu i uspije neutralizirati sve liberalne mehanizme, on dobiva bezgraničnu vlast. Izbori postaju samo formalnost jer se svaka ozbiljna politička prijetnja eliminira najčešće prije nego što mogući protivnik uopće dođe u poziciju da se kandidira, ili su izborne jedinice tako skrojene, a medijski prostor „zagađen“ na način da oporba ima vrlo male šanse za ozbiljan rezultat. Iako se pobornici neliberalne demokracije jako vole pozivati na "narod", taj narod u konačnici gubi svaku moć i kontrolu nad državom.
